Iako se djetinjstvo često povezuje s bezbrižnošću, svi smo svjesni da svijet, posebice u današnje vrijeme, pred nas stavlja različite izazove već od najranijih nogu. Razvoj i napredak, usprkos raznim izazovima s kojima se djeca suočavaju, omogućuje im upravo njihova OTPORNOST (APA, 2012).
Najjednostavnije rečeno, to je sposobnost da se pojedinac na adekvatan način prilagodi različitim izazovima, poteškoćama, traumama, odnosno izvorima stresa. Svakako, to ne znači da nikada nećemo iskusiti takve situacije, već da ćemo tijekom istih moći upravljati stresom, negativnim emocijama kojima su popraćene i neizvjesnošću koju sa sobom nose (APA, 2012). U kontekstu otpornosti, govori se i o kapacitetu koji osigurava uspješne životne ishode usprkos tome što smo izloženi visokim rizicima (Berc, 2012, prema Van Hook, 2008).
Tijekom godina istraživanja, prepoznati su različiti zaštitni faktori koji doprinose otpornosti kod pojedinaca. Neki se nalaze u nama samima, poput pozitivnog temperamenta, prosocijalnih stavova, samoefikasnosti, prilagodljivosti, upornosti, pozitivne slike o sebi, itd., dok ostali proizlaze iz obitelji i šire sredine (Miljković, 2017). stiče se da se temelji za izgradnju otpornosti stvaraju upravo u djetinjstvu i mladenaštvu, i to u našoj primarnoj obitelji, odnosno sredini koja predstavlja njezinu zamjenu. Stvaranje otpornosti predstavlja proces – vještine za nošenje s izazovima koje dijete ili mlada osoba usvoji kroz odrastanje osnova su za razvoj otpornosti u odrasloj dobi (Berc, 2012).
Nažalost, iako bi to željeli, roditelji nemaju supermoći kojima bi mogli otkloniti sve nedaće, probleme i izazove iz života svoje djece i pružiti im stopostotnu zaštitu, ali im mogu pomoći u uspješnom suočavanju s njima – odnosno, mogu svojim ponašanjem doprinijeti razvoju otpornosti kod djece.
U nastavku teksta donosimo Vam odgojne postupke kojima možete poticati otpornost kod svoje djece (APA, 2012; Tartakovsky, 2022).
Iako mnogi roditelji pokušavaju u potpunosti zaštititi svoju djecu i otkloniti što je više moguće rizika iz njihovog života, to svakako neće doprinijeti razvoju njihove otpornosti. Kroz život će zasigurno nailaziti na probleme, stoga je važno da ih roditelji od malih nogu uče samostalno rješavati svoje probleme, suočavati ih s rizicima (koji su dobno primjereni) kako bi stekli razne vještine za nošenje s izazovima i uvidjeli koje su njihove granice.
Svi ste vjerojatno svjesni da je lakše ostvariti ono što želimo ako postavimo realne ciljeve i idemo ka njima korak po korak, stoga na takav način funkcioniranja treba usmjeravati i djecu. Bit će usredotočeniji na zadatak i primjerenije će reagirati na eventualne izazove i poteškoće.
Također, kod djece treba osvijestiti i to da ciljevi „nisu uklesani u kamenu“ i da se mogu redefinirati ako to situacija zahtijeva. Osim toga, potrebno je zapitati se kojim specifičnim vještinama bi trebalo poučavati djecu kako bi se kasnije sama mogla nositi s izazovnim situacijama. Vi sami najbolje poznajete svoje dijete i znate što mu je potrebno da bi lakše svladavalo izazove.
Iako je ponekad i odraslima izazovno u teškim i bolnim situacijama sagledati situaciju u širem smislu i zadržati optimističan pogled na budućnost, roditelji trebaju djeci pomoći upravo u tome bez obzira koliko je dijete maleno. Ako roditelj usmjerava dijete da gleda pozitivne stvari koje mu donosi budućnost, lakše će prebroditi teške trenutke i oporaviti se od traumatskih događaja.
U teškim i izazovnim situacijama zapravo najviše učimo o sebi i svojim jakim stranima, stoga u takvim situacijama pomozite djetetu da osvijesti što je sve naučilo o sebi. Također, jednako važno je i to da pomognete djetetu osvijestiti da su promjene sastavni dio života, koliko god ponekad djeluju zastrašujuće. Iako je roditelju ponekad teško gledati kako djeca u nečemu griješe, treba im dopustiti pogreške kako bi ih osvijestili, sami ih pokušali ispraviti i kako bi u budućnosti donosili ispravnije odluke.
Pozitivna slika o sebi jedan je od zaštitnih faktora koji doprinose jačanju otpornosti, stoga je poželjno da roditelji potiču razvoj iste kod djeteta kroz prisjećanje na situacije kada se uspješno nosilo s nekim problemima, kada je donijelo ispravne odluke usprkos izazovima, kada je bilo uspješno u nekoj aktivnosti/zadatku i doprinijelo uspješnosti svog razreda, skupine, tima.
Kako bi moglo održavati ravnotežu i nositi se lakše s izazovima i problemima, važno je da roditelji podučavaju dijete što znači brinuti o sebi - npr. to znači imati vrijeme za odmor, opuštanje i zabavu, pravilno se hraniti, baviti tjelesnom aktivnošću, i slično.
Kažu da su emocionalna inteligencija i samoregulacija ključne za razvoj otpornosti. Stoga, roditelji kod djece trebaju osvijestiti da je u redu osjećati sve emocije, no isto tako ih poučavati i prikladnim reakcijama, odnosno upravljanju emocijama u pojedinim situacijama.
„Uzeti pauzu“ od onoga što nas brine je nužno kako bismo bili produktivniji i kreativniji u rješavanju problema, stoga roditelji trebaju djecu ohrabriti da se usmjere i na neke druge aktivnosti koje ih vesele, smiruju i daju osjećaj uspješnosti.
Vrlo je jednostavno - pomaganje drugima nas osnažuje, jača naše samopouzdanje i osjećaj društvene korisnosti te predstavlja alat za stvaranje pozitivne slike o sebi.
Kako bi djeca dobila odgovarajuću podršku svoje okoline, roditelji trebaju poticati na uzajamnu brigu i osjećaj povezanosti s vršnjacima. Ponekad je potrebno dati konkretne prijedloge kako to učiniti – pozvati prijatelje na druženje, odlazak u park, šetnju, i slično.
Također, potrebno je jačati i obiteljsku povezanost kako bi djeca dobila podršku i od članova svoje obitelji.
Za djecu je važna struktura i rutina tijekom dana, stoga je poželjno da roditelji potiču i razvijaju svoje dnevne rutine kao dio obiteljskog života. Naravno, djeca trebaju osvijestiti da je ponekad, ovisno o specifičnim situacijama, potrebno biti fleksibilan i nekonformističan.
Kako bi se djeca lakše nosila s poteškoćama i izazovima, pitanje ZAŠTO (si ostavio bicikl vani na kiši? im zasigurno neće pomoći u rješavanju problema), stoga je roditeljima preporučljivo savjetovati postavljanje pitanja KAKO (možemo popraviti lanac od bicikla?) jer ono potiče dijete na razmišljanje i traženje rješenja.
Također, ponekad je ispravan odgovor na djetetovo pitanje upravo „NE ZNAM (a što ti misliš)“. Na taj način dijete potiče da promišlja o rješenju problema, razvija toleranciju prema neizvjesnosti, uči kako se nositi s izazovima.
O ovome ne treba puno pisati – djeca uče promatrajući ponašanje svojih roditelja.
Ako ste Vi smireni i dosljedni u izazovnim situacijama, takva će postati i Vaša djeca.
Američka organizacija Understood (2021) ukazuje na neke od znakova prema kojima možete prepoznati da Vaše dijete razvija otpornost:
Važno je osvijestiti da otpornost nije vještina ili sposobnost koja se stječe jednom zauvijek, već ona ovisi i o okruženju u kojem dijete odrasta. Niza događaja kojima je netko izložen. Djeca su uspješnija u upravljanju izazovima i raznim stresorima, ne zato jer neke posebne sposobnosti, već zato jer su okružena zaštitnim faktorima koji štite njihovu otpornost, a jedan od njih su upravo njihovi roditelji (Profaca, 2016).
Ova tema Vas zanima? Pronađite edukaciju koja će Vam pružiti još više korisnih informacija.
.avif)
.png)
.png){kind=small}