Svako dijete svakodnevno čini male, gotovo neprimjetne korake u razvoju. Nauči novu riječ, pronađe način da riješi sukob s prijateljem, prvi put samostalno zaveže vezice ili ponosno nacrta lik čovjeka s pet prstiju. Te male epizode često ostanu zaboravljene, iako upravo one nose najviše informacija o djetetovu napretku. Razvojna mapa nastaje kao odgovor na tu potrebu – ona sustavno bilježi i čuva priču o učenju i rastu, dajući djetetu, roditeljima i odgojiteljima priliku da te trenutke vide u kontinuitetu i kontekstu.
Razvojne mape su strukturirani portfoliji djetetova učenja i razvoja. Za razliku od jednokratnih testova ili periodičnih izvještaja, one dokumentiraju proces, pokazujući ne samo što dijete zna u određenom trenutku, već i kako je do toga došlo.
Sadržaj razvojnih mapa može biti vrlo raznolik:
- dječji crteži, modeli i rukotvorine,
- fotografije i videozapisi aktivnosti,
- zapisi razgovora ili transkripti dječjih izjava,
- anegdotske bilješke odgojitelja,
- komentari roditelja ili opažanja stručnih suradnika.
.webp)
Razvojne mape imaju višestruke funkcije i korisnike:
Za dijete: one su izvor motivacije i ponosa. Dijete listajući mapu vidi vlastiti napredak - uspoređuje prve pokušaje s kasnijim uradcima i prepoznaje koliko se promijenilo. To potiče samopouzdanje i vjeru u vlastite sposobnosti.
Za roditelje: mapa otvara vrata u djetetov svijet učenja. Ona roditeljima daje konkretne dokaze o razvoju, pruža im osjećaj uključenosti i potiče suradnički odnos s vrtićem. Umjesto apstraktnih izvještaja, roditelji dobivaju živu priču o svome djetetu.
Za odgojitelje: razvojne mape su alat za refleksiju i planiranje. One pomažu prepoznati obrasce u djetetovu ponašanju i učenju, uočiti područja u kojima dijete napreduje ili stagnira, te prema tome prilagoditi aktivnosti. Tako razvojne mape postaju i oslonac za individualizaciju kurikuluma.
Za ustanovu: one svjedoče o kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa. Sustavno vođene razvojne mape mogu biti dokaz dosljednosti u praćenju dječjeg razvoja i korisni materijali za evaluaciju i akreditacije.
Tradicionalno, razvojne mape su imale fizički oblik - fascikli ispunjeni crtežima, radnim listovima i bilješkama. Taj oblik i danas ima emocionalnu snagu: fizički tragovi djetetova razvoja ostaju uspomena koju dijete i roditelji mogu čuvati i nakon završetka predškolskog razdoblja.
S druge strane, digitalne razvojne mape donose novu dimenziju. One omogućuju brzu pohranu i dijeljenje materijala, uključivanje multimedije (fotografija, zvuka, videa), te neposrednu komunikaciju s roditeljima. Sustavi za upravljanje učenjem (LMS) sve češće integriraju mogućnosti vođenja digitalnih portfolija, čime se smanjuje administrativno opterećenje odgojitelja i osigurava kontinuirani uvid roditelja u razvoj djeteta.
Najbolja praksa često kombinira oba pristupa: fizičku mapu kao trajni artefakt i digitalnu mapu kao alat za svakodnevnu dokumentaciju i komunikaciju.
Da bi razvojna mapa imala smisla, potrebno je poštovati nekoliko temeljnih načela:
1. Jasni kriteriji i ciljevi - unaprijed definirati razvojna područja i kompetencije koje se prate.
2. Redovitost - bilježenja ne smiju biti stihijska; primjerice, dodavanje materijala jednom mjesečno daje kontinuitet.
3. Selektivnost - mapa ne smije postati spremnik svega što dijete proizvede; treba odabrati ono što doista odražava napredak.
4. Kontekstualizacija - uz svaki rad ili zapis dodati datum i kratak opis okolnosti, kako bi se razumio razvojni put.
5. Refleksija - odgojiteljeve bilješke trebaju tumačiti viđeno, povezivati ga s razvojnim ciljevima i predlagati sljedeće korake.
Jedna od najvećih vrijednosti razvojnih mapa jest to što one povezuju sve aktere u djetetovu odrastanju. Dijete u njima vidi svoje postignuće, roditelji dobivaju uvid u djetetovo učenje, a odgojitelji alat za promišljanje i planiranje. Tako razvojna mapa postaje most - između doma i vrtića, između djetetovih sadašnjih sposobnosti i njegovih budućih potencijala.
Kada se vode promišljeno i dosljedno, razvojne mape postaju dragocjeno svjedočanstvo djetetova puta – mapa koja ne pokazuje samo gdje je dijete stiglo, nego i kojim je putem prošlo. U vremenu u kojem se traži brza procjena i brza mjerljivost, razvojne mape vraćaju fokus na ono najvažnije: djetetov osobni ritam, njegov jedinstveni način učenja i rast u zajednici koja ga podržava.
1. Peterson, G., & Elam, E. (2020). Observation and assessment in early childhood education (Version 1.0). College of the Canyons.
2. Skopljak, E., & Burić, H. (2012). Razvojna mapa djeteta kao podrška prijelazu. Djeca u Europi, 4(7), 27–28.
3. Trávníčková, P. (2020). Portfolios within the preschool environment. Journal of Language and Cultural Education, 8(3), 89 - 98
.png)
.png){kind=small}