Istraživanje finskog psihologa Laurija Nummenmaa i suradnika iz 2014. godine, objavljeno pod naslovom Bodily maps of emotions, otvorilo je sasvim novu perspektivu razumijevanja emocija: one se ne doživljavaju samo u umu, nego su duboko utisnute u tijelo. U nizu eksperimenata provedenih na više od sedamsto sudionika, autori su zamolili ljude da na neutralnim siluetama tijela oboje dijelove u kojima osjećaju pojačanu ili smanjenu aktivnost dok proživljavaju određene emocije.
Rezultat je bio iznenađujuće jasan i vizualno upečatljiv: svaka emocija oblikuje prepoznatljiv, topografski specifičan uzorak tjelesnih osjeta. Sreća je bila jedinstvena jer je „svijetlila“ gotovo posvuda - od glave do stopala. Tuga je, suprotno tome, gasila energiju u udovima, ostavljajući tijelo kao da se povlači u sebe. Strah i ljutnja aktivirali su prsa, glavu i ruke, pripremajući tijelo za borbu ili bijeg, dok se gađenje koncentriralo na grlo i probavni sustav.
Ono što ovo istraživanje čini doista upečatljivim jest njegova kulturalna univerzalnost. Sudionici iz Zapadne Europe (Finska i Švedska) i Istočne Azije (Tajvan) crtali su gotovo identične mape osjeta, neovisno o jeziku, metaforama ili kulturnim običajima. Čak i kada su emocije bile potaknute potpuno različitim načinima - riječima, pričama, filmovima ili promatranjem tuđih emocionalnih izraza - obrasci su ostajali zadivljujuće stabilni.
Ove tjelesne karte emocija nisu tek vizualna zanimljivost. One podupiru ideju da se emocije oblikuju u sprezi mozga i tijela, kroz mrežu somatosenzornih i autonomnih reakcija koje zajedno tvore prepoznatljiv emocionalni „potpis“. Upravo ti tjelesni signali omogućuju da emocije ne samo doživimo, nego i prepoznamo kod drugih, ponekad brže nego što smo ih u stanju opisati riječima.
LITERTAURA: Nummenmaa, L., Glerean, E., Hari, R., & Hietanen, J. K. (2014). Bodily maps of emotions. Proceedings of the National Academy of Sciences. 111(2): 646–651.
.png)
.png){kind=small}