“Buddy bench” ili “klupa prijateljstva” je jednostavna i zanimljiva inicijativa namijenjena stvaranju inkluzivnog i empatičnog školskog okruženja. Ideja je nastala u SAD-u, kada je učenik Christian Bucks iz Pennsylvanije predložio klupu na koju bi učenici sjeli kada trebaju društvo ili podršku. Inicijativa se brzo proširila Kanadom, gdje je postala dijelom brojnih školskih programa za poticanje odnosa i prevenciju socijalne izolacije. Kanada je među zemljama u kojima je ova inicijativa najviše zaživjela. Škole u različitim provincijama (Ontario, Saskatchewan, British Columbia, Yukon…) uvele su buddy bench kao sastavni dio školskog dvorišta.

‍

Ključne značajke implementacije u Kanadi

Klupa prijateljstva služi kao jasno određeno i sigurno mjesto na koje dijete može sjesti kada se osjeća usamljeno, kada nema s kim igrati ili jednostavno treba prijatelja. Sam čin sjedenja na klupi predstavlja nenametljiv, ali vrlo prepoznatljiv neverbalni signal drugoj djeci da je osoba otvorena za druženje, što potiče vršnjake da joj priđu, započnu razgovor i pozovu je da se uključi u igru. U kanadskim školama djeca se aktivno podučavaju kako reagirati kada primijete nekoga na klupi - pristupiti, ponuditi društvo i uključiti ga u zajedničku aktivnost - čime se snažno razvijaju empatija, socijalna odgovornost i briga za druge, a smanjuje rizik od izolacije i izostavljanja.

Inicijativa je rasprostranjena diljem zemlje, od Britanske Kolumbije do Ontarija i Saskatchewana, a njezino širenje dodatno podupiru lokalne zajednice. Posebno je zanimljiv primjer britanskokolumbijskih zatvora u kojima su zatvorenici volontirali izrađujući klupe za škole u sklopu rehabilitacijskih programa. Uz to, u Kanadi se razvio i čitav niz lokalnih proizvođača školske opreme koji izrađuju različite modele “Friendship Bench” ili “Buddy Bench”, prilagođene školskim dvorištima, parkovima i dječjim centrima. Sve zajedno, ove prakse pokazuju koliko je ideja klupe prijateljstva postala važan dio stvaranja inkluzivnih, empatičnih i podržavajućih školskih okruženja.

‍

Istraživanja i učinci

Jedna od najcitiranijih studija koja mjeri stvarni učinak buddy bench inicijative jest istraživanje Griffina i suradnika (2017) s Brigham Young Universityja. U okviru ove intervencije autori su promatrali ponašanje stotina učenika od 1. do 6. razreda na školskom igralištu te sustavno bilježili što se mijenja nakon uvođenja klupe prijateljstva. Rezultati su iznimno jasni i uočljivi već nakon nekoliko tjedana.

Studija pokazuje da se izolirano ponašanje djece značajno smanjuje. Uz smanjenje izolacije, primijećeno je i da djeca aktivno reagiraju na prisutnost nekoga na klupi: tijekom praćenog razdoblja učenici su 205 puta prišli osobi koja je sjedila na buddy benchu, a više od polovice djece prihvatilo je poziv i uključilo se u igru.

Istraživanje naglašava i snage inicijative: jednostavna implementacija, izostanak potrebe za dodatnim osobljem, jačanje školskog ozračja, prirodno preuzimanje pomagateljske uloge među djecom te osobito dobra prihvaćenost među mlađim učenicima. Istodobno, autori upozoravaju na nekoliko izazova: povremene situacije kada djeca klupu koriste u druge svrhe, ustručavanje starijih učenika zbog straha od zadirkivanja te potrebu za dosljednijom podrškom odraslih kako bi intervencija bila najdjelotvornija.

‍