Istraživanja američkog psihologa Paula Ekmana, provedena tijekom 1960-ih i 1970-ih godina, otvorila su novo poglavlje u razumijevanju emocionalnog izražavanja. U razdoblju u kojem je psihologijom dominiralo uvjerenje da su izrazi lica prvenstveno naučeni kulturni obrasci, Ekman je postavio jednostavno, ali temeljno pitanje: jesu li naši izrazi univerzalni ili ih oblikuje kultura?
Kako bi pronašao odgovor, Ekman je krenuo tamo gdje kulturni utjecaji jedva dopiru, u izolirana plemena Papue Nove Gvineje, posebno u zajednicu Fore. Ti su ljudi živjeli izvan dosega zapadnjačkog filma, fotografije i popularne kulture, što ih je činilo savršenim sugovornicima u potrazi za biološkim temeljima emocija.
Ekmanova metodologija bila je zapanjujuće elegantna. Pripadnicima plemena pokazivao je fotografije ljudi koji izražavaju određene emocije i pitao ih što osoba na slici osjeća. Rezultati su bili jasni: pripadnici plemena točno su prepoznavali sreću, tugu, strah, ljutnju, iznenađenje i gađenje. Jednako značajno, kada su njih zamolili da glume te iste emocije, ljudi u SAD-u su ih jednako točno prepoznavali. Odnosno, njihova lica i naša lica govorili su istim emocionalnim jezikom.
Ova otkrića potvrdila su postojanje šest bazičnih emocija, koje je Ekman kasnije proširio i na složenije varijante, poput prezira. No temeljna skupina: sreća, tuga, strah, ljutnja, iznenađenje i gađenje ostala je kamen temeljac modernog razumijevanja emocija.
Ono što Ekmanov rad čini posebno važnim jest njegova univerzalnost. Bez obzira na geografiju, jezik ili kulturni kontekst, izrazi lica ostaju biološki utemeljeni obrasci, oblikovani evolucijom i ključni za preživljavanje. Dijete iz Tokija, baka iz Andama, tinejdžer iz Hrvatske, svi prepoznaju iste izraze, jednako brzo, bez ikakvog učenja.
Ekmanova istraživanja nisu samo pobila staru pretpostavku o kulturnom učenju emocija; ona su utvrdila postojanje globalnog emocionalnog ''koda“, usporedivog s onime što su kasnije pokazale i tjelesne mape emocija Laurija Nummenmaa.
Tamo gdje Nummenmaa mapira unutarnje osjete, Ekman mapira vanjske znakove, a zajedno potvrđuju da je emocija istodobno i tjelesna i univerzalna.
- Ekman, P., & Friesen, W. V. (1971). Constants across cultures in the face and emotion. Journal of Personality and Social Psychology, 17(2), 124–129.
- Ekman, P. (1989). The argument and evidence about universals in facial expressions of emotion. U H. Wagner i A. Manstead (ur.), Handbook of social psychophysiology (str. 143–164). John Wiley & Sons.
.png)
.png){kind=small}