Zbirka poruka i pitanja u projektu Younger Me & Senior Me
Svaka profesionalna priča ima svoj početak i svoje iskustvo. Pogledajte poruke i pitanja koja povezuju Younger Me i Senior Me te otkrijte što bismo danas poručili sebi na početku puta – i što još uvijek želimo pitati one iskusnije.
Kad god sam s roditeljem razgovarala iz perspektive ''ja znam, a ti ne znaš“, ništa nisam postigla. Događalo mi se to u početku moga profesionalnoga puta kada sam mislila da ja sve znam i da trebam ispraviti krive postupke roditelja. No, s vremenom sam shvatila da to nije pravi put i da tim načinom dobivam samo otpor. Kada sam se u razgovoru s roditeljima više usmjerila na to da razumijem situaciju, da shvatim roditeljevu perspektivu, sve češće smo zajednički dolazili do mogućih rješenja i novih koraka. U takvim razgovorima sam dobila roditelja za suradnika koji je bio spremniji na promjenu. I gotovo uvijek, roditelj je imao samo najbolju namjeru za svoje dijete, ali nije znao ili nije mogao bolje.
Na početku svoga rada sam mislila da je važno roditeljima podijeliti što više savjeta, što više ih podučiti i educirati. S vremenom sam shvatila da roditelji najbolje poznaju svoje dijete, da su oni najveći eksperti za svoje dijete i da nije na meni da ih stalno savjetujem. U međuvremenu sam čula jednu zanimljivu misao, a to je da savjete ne treba dijeliti dok te osoba ne pita za savjet. Dok osoba samo priča, možda uopće ne treba savjet, nego samo treba nekoga tko će ga saslušati.
Živo se sjećam jedne situacije koja me mnogočemu naučila. Mlada je majka ušla u moj ured želeći razgovarati o izljevima bijesa kod svoje mlađe kćeri. Nisam stigla puno reći, a već smo došli do toga da je nezadovoljna na poslu, da teško balansira između posla i obitelji, da uza sve pomaže mužu u obiteljskom firmi, da ima dojam da zapostavlja djecu, mlađu djevojčicu posebno i da u tome leži razlog njezinim ispadima. Počela je plakati, a ja sam samo neprimjetno izvukla maramice, zaključala vrata ureda i slušala.
Nakon nekog vremena se smirila i otišla. Ja sam imala dojam da nisam imala priliku ništa pametno reći, da je ona izlila bujicu riječi na mene, a njezine suze nekako su i mene dirnule. Za par dana mi se došla javiti i rekla mi je: Hvala vam. Puno ste mi pomogli. Donijela sam vrlo važne odluke nakon razgovora s vama.
Ostala sam malo šokirana i samo sam rekla: Nema na čemu, nemam dojam da sam puno pomogla., a ona se samo nasmiješila i rekla: Dugo nisam imala priliku razgovarati tako da me netko zaista sluša. Hvala vam. Od tada više slušam, a manje dijelim savjete. Zapravo, uopće ih ne dijelim. Čekam da me za savjet pitaju.
Često sam kao mlada pedagoginja imala potrebu biti spremna za svaki razgovor s roditeljem, s odgojiteljem ili nekim drugim suradnikom. Puno sam čitala, tražila razne odgovore u literaturi ne bih li bila što spremnija na pitanja koja će mi suradnici postaviti. Ponekad bih bila napeta kao puška kada bi mi netko ušao u ured na razgovor zbog straha hoću li biti dovoljno kompetentna, hoću li znati odgovor, hoće li osoba nasuprot mene biti zadovoljna odgovorom.
S godinama sam shvatila da je od samog odgovora puno bitnije biti prisutan u razgovoru i slušati, zaista pažljivo slušati, parafrazirati što smo čuli, biti uz osobu koja priča. S iskustvom se povećavalo moje znanje, ali pritisak da sve moram znati se smanjivao.
Kada na nešto nisam imala odgovor, ne bi mi bio problem reći: Zaista nemam odgovor na to pitanje. Ili: Pokušat ću saznati o tome što me pitate. Ili: Ovo nadilazi moje mogućnosti, možemo potražiti pomoć… I ništa se ne bi dogodilo, nitko ne bi zbog toga smatrao da sam manje kompetentna ili manje stručna. Dapače, sugovornici su cijenili moju iskrenost i autentičnost. A često bi i oni mene poučili i obogatili iako im to možda uopće nije bila namjera.
Mislim da je svaka osoba koju sam susrela u svom profesionalnom radu imala nekakav utjecaj na mene. Susretala sam mnoge odgajatelje, pedagoge, ravnatelje, roditelje, druge stručnjake… U svakom sam nalazila nešto zanimljivo. Promatrala sam što govore o našoj struci, koja znanja imaju o ranom i predškolskom odgoju… ali, osim toga što govore promatrala samo kako se ponašaju, kako žive, što čine. Najviše su utjecaja na mene ostavili autentični ljudi, oni koji su, ono što su govorili, zaista i činili u svom privatnom i profesionalnom životu, ljudi koji su postigli sklad na svim poljima svoga života. Tome sam i sama težila i dalje težim.
Imala sam više susreta s ljutitim roditeljima. Neki su, osim što su bili ljuti, vikali, mahali prstom ili nekim predmetom dok su govorili. Na početku karijere to mi je bio najgori mogući scenarij na poslu – imati ljutitog roditelja u uredu. No, imala sam nekoliko dobrih ravnatelja uza sebe, također pedagoga, koji su me podosta naučili što u takvim situacijama.
Kao prvo, nikada, ali nikada ne treba ljutog roditelja razuvjeravati da ono oko čega je ljut nije takvim kako se njemu čini, a osobito ga ne pokušati nečemu poučiti.
Najbitnije je najprije pustiti roditelja da kaže sve što ima za reći. Razlozi njegove ljutnje mogu biti različiti, ali najčešće su vezani za njegovo dijete koje svaki roditelj voli najviše na svijetu. Dok roditelj govori, važno je neverbalno pokazati da ga slušamo, a ne da smo u otporu i da samo čekamo da završi kako bi mu proturječili. Kimanje glavom, otvoren položaj tijela i kontakt očima definitivno pomažu. Dok roditelj izbacuje bujicu riječi, polako i njegova ljutnja izlazi. Umjesto u njemu, nestaje negdje u vašem uredu.
Kada je roditelj ispriča što ga muči, dobro je upotrijebiti vještine aktivnog slušanja – dati mu do znanja što vidimo, koje emocije primjećujemo, parafrazirati što smo čuli…Do tog trenutka roditelj se već ispuhao, a njegov emocionalni dio mozga (amigdala) se ugasio i sada možemo doprijeti do racionalnog dijela mozga (prefrontalnog korteksa). U daljnjem razgovoru možemo provjeriti što roditelj očekuje od nas i kako vidi moguća rješenja situacije, možemo mu pojasniti svoju perspektivu ili perspektivu vrtića, reći mu u kojoj mjeri možemo ili ne možemo udovoljiti njegovom zahtjevu. Razgovor može završiti na obostrano zadovoljstvo ili roditelj može biti nezadovoljan ishodom (npr. ako su njegova očekivanja nerealna ili nemoguća za provedbu), no svakako više nije ljut i ima novu perspektivu situacije.
Zvuči jednostavno, no trebalo mi je neko vrijeme i iskustvo da savladam razgovore s ljutim roditeljima.
p.s. Vrtićki roditelji rijetko su opasni. Ali, u slučaju da bi bili opasni u smislu da bi prijetili nasiljem ili pokušali se nasilno ponašati, u tom slučaju bih pozvala policiju.
Moram priznati da nisam tip koji ima strah od javnog nastupa. Uvijek mi je to dobro išlo. Ali kada sam počela raditi kao vrtićka pedagoginja, prvi „masovni“ roditeljski sastanak pred punom dvoranom roditelja novoupisane djece jest bio za mene pomalo strašan. Bila sam mlada i neiskusna, imala sam strah da ću reći nešto krivo, da će se pokazati moje neiskustvo… Prije svega, odlučila sam dobro proučiti temu o kojoj ću govoriti. Pročitala sam sve postojeće o adaptaciji djece. Prezentaciju sam izradila na vrijeme, na način da meni bude logična i da me navodi o onome o čemu moram govoriti. Vježbala sam nekoliko dana unaprijed kod kuće zamišljajući sve te roditelje preda mnom.
Kad je sam sastanak došao na red, a ja počela govoriti u publici sam pronašla par dragih lica koja su djelovala blagonaklono i kao da prate što govorim. To mi je ulijevalo neko samopouzdanje i mir. Malo me obeshrabrivalo nekoliko roditelja koji su zujali pogledom i jedna majka koja je doslovno spavala. Odlučila sam u svoje izlaganje ubaciti par konkretnih primjera i malo humora i odmah sam vidjela razliku na licima roditelja. Dobro su to prihvatili.
Prvi sastanak sam preživjela! Svaki sljedeći imala sam sličan pristup – dobra priprema, uvježbavanje, teorija praćena konkretnim primjerima i malo humora. Mislim da sam izgradila svoj upečatljiv stil izlaganja i danas osjećam da to dobro radim. Ali svejedno, prije svakog sastanka imam malu tremu. Malu, onu koja te gura da uvijek daš sve od sebe i ne podcijeniš sugovornike ispred sebe.
pedagog uvijek sjedi na više stolica
profesionalna individualnost generator je razvoja
